Godina dana je od smrti našeg voljenog

SLAVKA MATIJEŠEVIĆA
Ko zna šta bi postao, da si duže ostao?!
Kako samo ponosim se tobom.
Uvjek neđe žurio, zašto si požurio
nisam stigao da ti kažem zbogom.
Bože moj, čuj me ti, najbolji ti dolazi
takva duša ne rađa se često
nije on bilo ko, za njim svijet je plakao,
spremi mu u raju dobro mjesto.
Živo bio ti je smijeh, nijesi znao šta je grijeh
dobri ljudi uvijek prvi odu gore,
svim dane vedrio, nikoga povrijedio
baci pogled nekad ti na dolje.
Nekad armija nije što je jedan brat!
Nedostaješ SNAGO moja!
Čekaj brata, da opet kao nekada, ono naše…
Vole te tvoji:
LUJO, JEŠKA, BOKA, MARA i PERO
