
SLAVKO STIJEPOVIĆ
U tebe sam nadu imala, lutala i tražila odgovor da ćeš sestru usrećiti s rodske strane, napuniti kuću i lozu produžiti ali sve se desi kako nije trebalo. Ostavio si majku, oca i mene da gledamo onu tvoju poslednju uramljenu sliku sa tvojim likom i sjećamo ѕe na lijepe trenutke. Životni putevi su mnogo čudni ali negdje gore ćemo se sresti, popiti onu našu zajedničku kafu i naći odgovor za moja neodgovorena pitanja. Kažu vrijeme liječi rane, ne, ne liječi, samo ostavlja tragove koji mnogo bole.
Zauvijek tvoja sestra MIKA