Dana 26.03.2022. godine navršava se godina dana od smrti mog jedinog brata

SLAVKA Vojislava ZINDOVIĆA
Jedini moj brate, nikada te preboljeti neću. Ništa te ne može zamijeniti, sestru bezbratnicu, bezrodnicu ništa utješiti neće. Kažu vijeme će pomoći, lažu, za bratom je bol svakim danom sve veća i dublja. Ja kasnim sa dolaskom tebi ali smo se nešto dogovorili, moram to ispuniti!!? Otišao si bez pozdrava jer si se nadao da ćeš doći kući. Ti bi za mene krov porušio i spasio me ruševina. Ostade mi vječna rana koja neće zarasti dok ne dođem k tebi brate. Bože! Zašto mi ga uze? Moj Slavko, moj jedini brate živio si za druge na uštrb svog života. Dođi mi u snovima da te se raželim.
Toga dana u 10 časova posjetićemo Slavkovu vječnu kuću, okititi je cvijećem i zaliti suzama.
Neutješna sestra MIJOMIRKA, sestrići IVAN i RATKO.








