Navršavaju se dvije godine dana ispunjenih tugom od kako me napusti moj brat

SLAVKO ZINDOVIĆ
Prošle su dvije najtužnije i najbolnije godine moj jedini brate, moja tugo, a do tada najveća srećo što kod koga imam doći, kuću da otvori, uvijek topla kuća i otključana vrata a sad niko. Nijesi htio da se osjećam drugačije nego dok je majka bila živa. Kako to sad boli srce mi se cijepa i ne znam kako sam još u pamet jer svakog sekunda ti si mi pred očima.
Postala sam baba, pa nijesam htjela da im kvarim sreću, ali doći ću ti rode brate. Ne mogu se oči niti lice ni unuci nasmiješiti. Ružno, al sve radosti su stale. Samo tuga i bol, zašto tebe dobre duše odabraše da prerano odeš.
Teško meni jadnoj bez jedinog brata i bez roda. Doći ću ti brate 28. marta da se ispričamo rode moj.
Sestra MIJOMIRKA – MIRA RATKOVIĆ, IVAN i RATKO sa porodicom.








