Posljednji pozdrav dragom razrednom
SLAVENU FATIĆU
Tužan i bolan je ovakav rastanak, naš profesore!
Ovo nijesu riječi za koje ste nas spremali.
Učeći nas o ljepoti života, prijateljstvu i ljubavi, izostavili ste ovaj dio vječnog oproštaja. To je, izgleda, lekcija koju ste htjeli da naučimo sami. Zbog toga ste bili i Više od profesora - bili ste roditelj i pravi prijatelj! Sad, kad su pred nama novi putevi u životu, teško je povjerovati da Vas nikada više nećemo sresti kraj naše Gimnazije. Nedostajaće Vaš lik, glas, savjeti... lako će vrijeme neumitno teći, zauvijek ćete trajati u našim srcima i sjećanjima. Glavni junaci iz romana uvijek žive i kad romanu dođe kraj.
Vječna Vam slava i hvala!
Vaše 4-2