Našem dedi
SLOBU
Voljeni deda, znao si koliko te mi volimo, a ti si nam tu ljubav uzvraćao kroz blagi osmjeh, igru i tople zagrljaje. Tiho i nečujno si otišao, a mi te još uvijek tražimo i čekamo da nam dođeš.
Tvoja ljubimica Staša je velika i sve razumije. Svugdje gdje si išao bila je tvoj saputnik i to će joj puno nedostajati.
Darija te zove i tužnim okicama traži.
Lav te doziva i puno mu nedostaje golicanje u tvom krilu.
A tvoj miljenik Vukan, kako si ga od milošte zvao "moj Lovćen", te puno traži i doziva "dedi, dedi", jer mu nedostaje da se igrate, pjevate, šetate a najviše mu nedostaje tvoj zagrljaj u kojem mu je bilo najsigurnije.
Dok je Dorotea mala i nije te zapamtila, ali kada si krenuo, poljubio si je u glavu i još nam miriše na tebe. Privilegija je bila rasti pored takvog dede. Žao nam je što smo ostali uskraćeni odrastanja sa tobom. Počivaj u miru, heroju našeg djetinjstva, a mi ćemo ponosno koračati putevima koje si nam ti osvijetlio.
Deda, toliko si nas čekao, dočekao i ostavio nam najljepše uspomene.
Volimo te.
Tvoja unučad: STAŠA, DARIJA, LAV, VUKAN i DOROTEA