Mom voljenom

Dedi SLOBU
Dedi, imao sam samo godinu i sedam mjeseci kada si postao najsjajnija zvjezdica, a ja te pamtim.
Pamtim tvoj osmijeh, našu igru i tvoj zagrljaj…
Često uzmem tvoju sliku, pa te mazim, ljubim i zovem Dedi. Naučio sam i da kažem tvoje ime. Nekada mi se za nekog čiku učini da si ti, pa zastanem… budem srećan, jer pomislim evo mog Dedija… a onda se razočaram i budem tužan…
Na svakoj slici te prepoznam i poljubim… pa mami i babi brišem suze i počnem igrati kao što si me ti naučio. Pokazujem te i mojoj maloj seki Dorotei…
Znaš Dedi, kada porastem i popenjem se na Lovćen, tamo ću svima ispričati da sam ja bio tvoj Lovćen.
Iako sam još uvijek mali, znam da mi mnogo nedostaješ.
Voli te tvoj unuk VUKAN






