Četrdeset dana je od kako ne mogu da se pomirim sa istinom da te više nema

TATA
Teško je tata. Mnogo je teško.
U ovom trenutku ogromne patnje, treba mi samo tvoj zagrljaj. Ne bilo kakav, već tvoj. Kažu da su zvijezde na nebu, ustvari duše onih koji nijesu sa nama. Dižem pogled ka nebu, kažem ti da te vidim, da mi nedostaješ i da bih voljela da si kraj mene. Namignem ti. Možda si neka zvjezdica baš ti i možda razumiješ koliko me boli što si otišao. Možda vidiš da je moje srce slomljeno, a da mi je na duši još gore. I kada plačem ti si moja snaga, moja utjeha. Znam da me čuvaš i gdje god budem ja, bićeš i ti. Trebam te još uvijek. Toliko toga smo trebali zajedno proći, trebala mi je tvoja podrška, trebao si biti moj štit i moj kralj još dugo. A ja tvoj Ćirko, ribareva kći. Bez tebe ništa neće biti isto... previše boli. Volim te tata. Vikaću ti to svaki dan, uvjerena da će moj vapaj do tamo doprijeti. Nikada se nećemo razdvojiti.
Zdravo tata, moja velika i neizmjerna ljubavi. Nedostaješ mi.
Tvoja kćerka SANJA