
SLOBODANKA BOBA ĐURĐIĆ
GODINA PROĐE, BAKO MOJA, A MENI I DALJE NEDOSTAJEŠ…
Kažu da vrijeme liječi sve, ali mene nije naučilo kako da živim bez tebe. Prošla je godina otkako nisi tu, a ja bih dala sve na svijetu da još jednom mogu da te zagrlim, poljubim i čujem tvoj glas.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakom važnom trenutku, u svakoj radosti koju bih najviše voljela da podijelim sa tobom. Boli saznanje da više ne mogu potrčati u tvoj zagrljaj, čuti tvoje riječi i osjetiti onu posebnu ljubav koju samo baka može pružiti.
Ostala je velika praznina koju niko ne može popuniti, ostale su uspomene koje čuvam kao najveće blago i ljubav koja nikada neće prestati.
Voljela bih da si tu da vidiš sve što život donosi, da se zajedno radujemo i da još jednom osjetim tvoju toplu ruku na svom licu.
Bako moja, možda te više ne mogu zagrliti, ali te nosim u svakom otkucaju srca. Dok god živim, živjećeš i ti kroz mene, kroz moje uspomene i svu ljubav koju si mi ostavila.
Nedostaješ mi više nego što riječi mogu opisati. Zauvijek moja baka, zauvijek moja ljubav, zauvijek u mom srcu.
Voli te tvoja unuka
HELENA ❤️🕊️















