Voljenoj ćerki i sestri

SLOBODANKI-BOBI ĐURĐIĆ
Iako je dugo nosila svoju bolest tiho i dostojanstveno, uvijek je nalazila snage da pita kako su drugi, da nazove, da brine i da bude oslonac svima oko sebe. Njena pažnja, topla riječ i briga ostaju zauvijek u našim srcima.
I danas je očekujemo da zazvoni telefon, da čujemo njen glas i pitanje: „Kako ste?“ Ali nje više nema.
Ostala je praznina koju ništa ne može ispuniti, i uspomena na dobrotu koja se ne zaboravlja.
Počivaj u miru među anđelima, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
Zauvijek ćeš biti u mislima svoje majke i sestara!










