VOLJENOJ MAJCI

SLOBODANKA MAROVIĆ

Danas je tvoj rođendan, Vilo moja.
Treću godinu nema te da ti poželim srećan rođendan, da čujem tvoj glas, vidim tvoj osmijeh i zagrlim te onako kako samo ćerka može zagrliti svoju majku.
Vrijeme prolazi, ali ne može izbrisati ono što si bila i što ćeš zauvijek biti u mom životu.
Postoje praznine koje ništa ne može ispuniti i ljubav koju ni vrijeme ni daljina ne mogu odnijeti.
Nedostaješ mi u običnim danima, u trenucima sreće kada bih prvo tebi nešto ispričala, ali i kada mi je teško i najviše poželim da čujem tvoje riječi utjehe i osjetim sigurnost tvoga zagrljaja.
Danas mogu samo da pogledam prema nebu i vjerujem da moja ljubav stiže do tebe.
Utjehu pronalazim u pomisli da si, poslije toliko godina, ponovo uz tatu.
Nedostajete mi oboje.

Nisi više pored mene, ali si zauvijek dio mene.

Sa beskrajnom ljubavlju i čežnjom,
tvoja ćerka KATARINA MALJEVIĆ