Kumo moja, anđele moj

SNEŽANA TOMANOVIĆ
Otišla si iznenada sa prvim snijegom i ostavila me da mi duša ledi. Okovala me bol i još uvijek ne vjerujem da te više nemam.. Sa kim sada da podijelim muku… Borila si se kao lavica, pobijedila mnoge bitke, a ja sam te tješila da je i ovo samo još jedna u nizu. Ali, ružo moja najljepša, nisi izdržala. Ko će me sada zvati kumo… Pamtiću tvoju iskrenost, plemenitost, dobrotu, tvoje nasmijane oči i tvoje nevino srce. Ideš u majkin i tatin zagrljaj, neka tvoja duša mir i spokoj nađe pored njih. Čuvaću te od zaborava jer to je jedino što mogu, i neću dozvoliti vremenu da izbriše sjećanja i uspomene.
Kuma ANĐELA MIJOVIĆ sa porodicom