Ostale smo bez

SRETENA (Ilijinog) PEROVIĆA

Našeg vedrog, nježnog i blagog oca, razigranog i raspjevanog đeda i prađeda, neumornog i posvećenog borca za Crnu Goru, njen jezik, kulturu, istoriju i sve narode koji Crnu Goru čine onom zemljom kojoj se radovao, koju je obožavao i za koju je živio i stvarao.

Ostavio nas je tužne, ali preponosne.
Mnogo nam je dao, mnogome naučio.

Ljubavlju nas je obasipao
- ljubavlju i ponosom će biti ogrnut i sačuvan u našim srcima i sjećanjima.

ITANA, NEVENA i MILICA sa porodicama

Dragom kolegi i prijatelju

SRETENU PEROVIĆU

Svaki život se mora jednom završiti, prije ili kasnije.
Ti si tvoj živio toliko intenzivno i stvaralački do samog kraja, da iako realno dug i plodonosan, za tebe je bio prekratak.
Opraštam se od tebe rečenicom jednog od najvećih slovenskih pjesnika, tvog i mog Njegoša,

Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.

STANISLAV DOVGII

SRETEN Ilijin PEROVIĆ

Rodoljubu, književniku, učitelju.

Prijatelju, prije i poslije svega.

Ispunio si svojim dugim i produktivnim životom kulturni i politički prostor Crne Gore i regiona kao malo ko prije tebe, a sve na njenu čast, zadovoljstvo i ponos.

Bio si Crnogorac iz djela Marka Miljanova, i za istomišljenike i neistomišljenike.
Jedna od Luča malog-velikog naroda.
Jedna od Luča, i drugim većim, i velikim narodima, kroz svoje djelo koje si kao široki trag ostavio iza sebe.
Hvala ti za čast i privilegiju da sam ti mogao biti prijatelj.

PEĐA MILOVIĆ