STRAHINJA VUČETIĆ

Dječače mali, bebo naša preslikanog očevog lika.. Dan za danom prolazi, nema te, a fališ kao prvog trenutka od kad si nam iz ruku oduzet. Svaki dan od 14. februara 2022. godine bol je ista. Misli iste, pitanja ista.. i zavijek će biti isto.. Ova praznina u našim srcima zašto baš ti si morao otići iz našeg toplog doma. Kad god pogledamo tvoga malog brata da se igra sam, shvatimo koliko te je željan.. Neizliječivo boli ova tuga za tobom. Ali sine naš živiš u sjećanjima i srcu svaki mogući dan. Tata po noći pušti suzu, mama je briše dok na drugoj strani potajno plače pokušavajući da ga ne rastuži još više. Trudimo se da budemo jaki do sledećeg susreta, zagrljaja i mirisa tvoga.. Takav miris si imao samo ti .. sjećam se ulaska u kuću, u kojoj je sve mirisalo na tebe čak dugo posle tvoga odlaska.. Sad je vrijeme obrisalo, ali neće nikad tvoje postojanje našeg prvorođenčeta i najveće ljubavi, kao i najvećeg poraza i boli koji smo doživjeli u životu kad smo zaspali bez tebe.
Prati nas, čuvaj nas.. idi uz nas korak uz korak jer vjerujemo da živiš, gledaš i dišeš uz nas.

Vole te najviše na svijetu mama, tata i tvoj brat Bogdan.