Četrdeset je dana od smrti mog supruga

SVETA DAKOVIĆA
Jesu li ti boli prestale i jesi li se raželio svojih roditelja, braće Novaka, Miga i Vukote.
Zagrli ih, pa kad se odmoriš obiđi i moje roditelje i neprebolnog brata Zorana.
U tvojoj bolesti pružao si mi pažnju i ljubav.
Moja obaveza je da te stalno obilazim, plačem i tugujem.
Tvoja SLAVKA