Našem dragom i jedinom

SVETU LALATOVIĆU
Neke se tuge nikad ne prebole, oči nikad ne zaborave a srce ostaje nijemo. Ostalo je još mnogo toga što smo tebali, priče i obećanja.
Đedo, duguješ još jednu vožnju kolicima.
Možda spava sa očima izvan svakog zla...
Tvoj MIŠUR, zet PETAR, unuk KOSTA i prijateljica SLAVKA