Jedinom voljenom bratu

SVETOZARU-BAJU VUJOVIĆU

Tri bolne godine od tvog iznenadnog odlaska . Vrijeme nije lijek jer tugu ne može da izbriše, a uspomene na tebe ostaju da žive. Godine prolaze, a tuga i bol ostaju jednako duboko snažno u nama.
Ne zaboravlja se bolno jutro kad se ugasila svjetlost u tvojim očima i tvoje srce prestalo da kuca. Otišao si tiho nečujno bez borbe za život.
Ne vidimo te, ne čujemo
tvoj topli glas osjećaj u srcu
da si tu između nas.
Ti si naša bracka rana koja ne zarasta, boli brate praznina koja neće biti popunjena. Brate za nas voljeni nikad zaboravljen živjet ćeš u našim ranjenim srcima.
Nadamo se da si našao mir i spokoj među roditeljima.

Vole te
sestre STANA, GARA, VIDA, DANA i BEKA