Ej živote naš, kakva je ovo bol da se opet ugasi mladost lijepa? Dragi naš:

VASILIJE RAIČEVIĆ
Otvorio si rane već ranjenih naših srca. Tugo što traje dugo i ne prestaje, zar i ti tako mlad, tako dobar, nošen mladošću i gonjen željom da voliš i živiš brže od života? Zar da i tvoji roditelji, sestra i brat saznaju kako je živjeti u senci milog lika? Zar da i tvoj blagi pogled i mili osmijeh više nikad da ne vidimo? Zar i glas tvoj više da ne čujemo? Zar da i tebe danas vodimo da pod zemljom stanuješ, dok smo živi da nam nedostaješ? Tugo naša neprebolna, počivaj u miru!
RADOVIĆ MIŠKO, SLAVKA, TAMARA i RADE sa porodicama









