Naša majka. Naša baba. Naša tašta.

VASILJKA Simova KLIKOVAC
Naša svjetlost u danima tame, naša snaga kad smo slabili, naše utočište kad se svijet činio hladnim.
Svakome od nas bila je nešto posebno.
Majka koja je znala voljeti tiho, a najdublje.
Baba koja je svakom osmijehu dodala toplinu doma.
Tašta koja nikad nije tražila poštovanje-jer ga je sama zaslužila.
Ostavila je iza sebe ono što je najvrijednije-ljubav, i sjećanja, i primjere.
Pokazala nam je kako se voli porodica, kako se ćuti kad je teško, i kako se daje sebe bez ostatka.
U njenom pogledu bio je mir. U njenim riječima mudrost. U njenom prisustvu spokoj.
Draga naša, počivaj u miru koji si zaslužila.
Zauvijek ćeš biti uz nas - u mislima, u srcima, u svakom našem danu.
MARIJA, SRĐAN, TODOR i TEA RADONJIĆ


