Za moju majku, moju snagu i spokoj
VASILJKU Simovu KLIKOVAC
U tvom prisustvu, svijet je bio tiši, srcu lakši, a duša smirenija.
Tvoj osmjeh donosio je mir, tvoj glas sigurnost, tvoja ruka podršku koju ništa drugo nije moglo zamijeniti.
Bila si moj dom - bez obzira gdje se nalazim.
Sada kad te više nema, osjećem prazninu koju ne mogu objasniti riječima.
Ali, u isto vrijeme, osjećam i tvoj spokoj. Osjećam te u tišini jutra, u blagosti vjetra, u svakom dahu ljubavi koju si ostavila iza sebe.
Tvoja ljubav nije nestala - samo je promijenila oblik.
Sada živi u meni, u mojim koracima, mislima, svakom trenutku kad biram dobrotu, kad volim, kad opraštam - kao što si me ti naučila.
Majko, bila si moj oslonac, moja nada, i moj unutrašnji mir.
I bićeš to zauvijek.
Tvoja kćerka MARIJA s neizmjernom ljubavlju i zahvalnošću
