Najdraži naš,
VELIBOR - VECO IVANOVIĆ
Smrt ne postoji, ljudi umiru kada ih svi zaborave. Ti si samo otišao u drugi dom, da se tvoja duša i misli oporave. Postao si anđeo čuvar naše sreće i naše tuge, uvijek ćemo čuvati sjećanje na tebe.
Ti nam se nasmješi nekada, tamo sa druge strane, tamo iza šarene duge.
Ponosni smo što smo te imali.
Tvoji: tetka LJILJA, brat ŽARKO i sestre SLAĐANA, ANĐELA i ANASTASIJA