Najbolji moj,

VELIŠA RAKOVIĆ

TATA

Ne stigoh da se oprostim od tebe, pa ti pišem pjesme, stihove i pričam sa tvojom slikom često...
Kažu, evo četrdeset dana.
Ne znam ni što brojim dane, kad je svaki bez tebe sve teži i teži.
U mislima si mi svakog trena, a ovo nedostajanje se izmjeriti ne može. Dođes mi u snove, pa se nadam da si još uvijek živ, a ti mi zaspao vječnim snom...
Kaže majka da si pustio jednu suzu kad si odlazio... Najviše me, tata, boli ta tvoja suza. Više od svake moje koju pustim, a vjeruj mi da nisu ni malo lake, dušu mi razaraju.
Po prvi put osjećam šta znači kad srce zaboli od tuge.

Počivaj u miru i čuvaj me.

Čuva i tebe tvoja IVANA, tvoj sin, tvoja ćerka, tvoja prva....