Dragoj majci, babi i tašti,

VERICI
Voljena naša, vedrina, osmijeh i duhovitost bili su tvoj prepoznatljiv znak i svjetlost kojom si obasjavala sve nas. Uz to, krasila te je i nesebična posvećenost i briga za svakoga.
Sve si ispratila, draga baba. Trudila si se da pratiš i tehnologiju, da razumiješ univerzitetska pravila širom svijeta, da shvatiš nove trendove života i ponašanja — sve samo da bi nam bila bliža i da bi nas bolje razumjela. A mi smo se, zaista, dobro razumjeli. Svako druženje s tobom bilo je jedinstveno i neponovljivo, a mi smo imali neizmjernu sreću da to doživljavamo kroz naše odrastanje.
Bila si i najbolja kuvarica, jer sve što si pripremala, pripremala si s beskrajnom ljubavlju. Svaki gest, svaki trenutak vezan za nas, bio je prožet čistom ljubavlju.
Nadamo se da smo ti barem malo uzvratili, da smo ti bili dobri, i da si našu ljubav osjećala — i onda kada nismo mogli uvijek biti uz tebe, kao što je to bilo poslednjih godina.
Nedostajaćeš nam u svemu što dolazi.
Tvoji: NATAŠA, NIKOLA, IVAN i SRĐAN RAIČEVIĆ