Posljednji pozdrav mom ujaku..

VESELINU ĐUROVIĆU
Pufto moj, teško je pronaći prave riječi kada odlazi neko ko nije bio samo dio tvog života, već i dio tebe.
Obilježio si moje djetinjstvo i odrastanje, a svojim riječima, postupcima i primjerom uticao na to da postanem čovjek kakav sam danas. Mnogo toga što nosim u sebi, nosi i dio tebe.
Hvala ti za sve uspomene, za svaku lekciju i za sve ono što si mi pružio, možda i ne znajući koliko će mi značiti kroz život.
Odlaziš, ali ono što si ostavio u meni ostaje zauvijek.
Počivaj u miru, dragi ujače. Nikada te neću zaboraviti.
Tvoj sestrić
MILOŠ ĐUKANOVIĆ

