
VESELIN-VELJO ĐIKANOVIĆ
Brate, zašto mi ode tako rano? Zašto baš tada? Zašto iznenada? Ne mogu da prihvatim da te nema. Svaki korak pomisao na tebe. A onda tvoje mjesto prazno. Nešto nedovršeno, tužno. Boli. Počivaj u miru sa anđelima. Nedostaješ beskrajno.
Sestra DUŠANKA sa porodicom






