Dragi naš KUME

VESKO
Nikako ne možemo da prihvatimo da te više nema. Zebnja, bol i praznina u srcu.
Bio si naš Kum, naš oslonac i veliki čovjek.
Stalno nam preolaze kroz glavu svi oni naši zajednički trenuci. Već nam nedostaju tvoja dobrota, tvoj humor, tvoj vedar osmjeh i tvoje mudre riječi.
Toliko smo se nadali da ćemo još godinama skupa stvarati nove uspomene i slaviti nove fešte...
Ostavio si ogromnu prazninu.
Hvala ti za bagoslov koji si unio u naš dom.
Čuvaćemo te od zaborava kroz svaku priču i svako sjećanje.
Tvoji kumovi Pejakovići: RANKO, RATKA, LUKA i JANE





