Četiri godine su od kad te nema sine moj

VIDOJE RUTOVIĆ
Rano moja neprebolna...
Napustio si me iznenada i bez ijedne riječi. Nisam stigla
da te zagrlim na kraju. Bolna je istina da si otišao bez pozdrava.
Znam da me gledaš sa neba, anđele moj. Osjetim ponekad tvoj osmjeh, čujem tvoj glas, pričam sa tvojom slikom kao što sam nekad pričala sa tobom. Stalno ti pričam koliko mi nedostaješ, koliko te volim i koliko je teško živjeti bez tebe u ovih četiri
godine.
Teško je nositi ranjeno srce u grudima i pomisao da te više nikad neću viđeti.
Samo Bog zna kolika je moja bol za tobom.
Dok ja živim, živjećeš i ti u mom srcu.
Tvoja majka MARIJANA