Četrdeset dana je od smrti naše voljene majke i babe
VIDOSAVE Momove KNEŽEVIĆ
Majko, naš dobri požrtvovani i namučeni roditelju.
Slomljenog srca Ti pišemo ove retke.
Duboko ponosni na svaki Tvoj korak.
Složni, kao jedno, tugom isprepletenih duša.
Možda su Tvoja krila bila spremna za let, ali naša srca nisu,
za ovaj bolan zalazak sunca, ovu tamu i ovu hladnoću.
Ostaju sjećanja na Tvoju beskrajnu ljubav, požrtvovanje i topao majčinski zagrljaj!
I nakon života, živiš u našim srcima, dok god budu kucala.
Rano naša, pišemo Ti ovo puni zahvalnosti, za brižnost, za nježnost, za vaspitanje, za sve!
Obavještavamo rodbinu i prijatelje da ćemo u subotu, osmog februara u 10 časova
posjetiti njenu vječnu kuću.
Sin RADOVAN, kćerke NADA, VERA i RADA, unučad ANDREA, NEVENA, ANDREJ i DAVID
