Tri godine kako nijesi sa nama naš dragi
VILOTIJE MILIČIĆ
Još jedan decembar dođe, treći u nizu što jako boli, od kada tata nisi sa nama a tvoja "vojska" jako te voli.
Mnogo sjećanja u svakom danu kad suza sama sklizne niz lice sjeti nas na mudre riječi tvoje, dobra djela i pošalice.
Ime tvoje svetinja je naša, iskra svjetlosti u svakoj tami, a kad god duši je teško tvoj lik odnekud odmah se pojavi.
I opet suze izdajice stare krenu teći niz naše lice nije otišao samo je zaspao, ne prihvata duša, razum a ni srce.
Supruga RADOJKA, sin SRĐA, kćerke SENKA, SNEŽANA, SVETLANA, SAVA, SANjA, snaha BOŽICA, unučad i praunučad
