Voljeni naš

VILOTIJE Živkov MILIČIĆ
Četiri godine bez tebe, a kao da je juče bilo kad si nas svojim zagrljajem grijao i kada je tvoja riječ bila najsigurniji putokaz.
Danas te pominjemo s tugom u srcu, ali i sa ponosom što smo bili blagosloveni da budemo tvoja porodica.
Najbolji muž, otac, svekar, đed i prađed stub koji se ne mijenja, dobrota koja ne prolazi, ljubav koja ne umire.
Nedostaješ u svakoj sitnici u jutru koje bi započeo šalom, u večeri u kojoj si brinuo jesmo li dobro, u svakom trenutku kad bismo te pogledali i osjetili mir.
Vrijeme te odnijelo iz našeg doma ali nikada ne iz naših života. Tvoja snaga živi u nama.
Tvoja dobrota u našim djelima a tvoja ljubav u svakom dahu koji nosimo. Ostali smo s prazninom koja boli ali i s ljubavlju koju si nam utkao u srca.
Zauvijek si s nama. Zauvijek voljen.
Zauvijek naš najbolji…
Supruga RADOJKA, sin SRĐA, ćerke SENKA, SNEŽANA, SVETLANA, SAVA i SANJA i snaha BOŽICA, unučad i praunučad


