Dve godine su prošle otkako si nas napustila, voljena sestro, a tvoj odlazak ostavio je prazninu koju vreme ne može da ispuni.
S ljubavlju te se sećamo, s tugom te spominjemo i u srcu zauvek čuvamo sve uspomene na tebe.
Zauvek ćeš biti deo nas, naših misli, naših molitvi i naših srca.
Tvoj brat ZVONKO sa porodicom
Pomen, poslato: 01.11.2026.
Dana 01.11.2024. godine, poslije kraće i teške bolesti, u 55. godini preminula je naša draga
rođena Otašević
(1970 – 2024)
Saučešće primamo u Gradskoj kapeli u Škaljarima dana 05.11.2024. godine od 10 do 15 časova i dana 06.11.2024. godine od 10 do 14 časova, kada krećemo prema groblju Sv. Srđ - Brdišta, gdje će se obaviti sahrana.
OŽALOŠĆENI: suprug ŽELJKO, kćerka MARIJANA, sinovi: MARJAN, VOJISLAV i NEMANJA, snaha SRĐANA, braća: ZVONKO i DEJAN sa porodicama, unučad: ALEKSA, MATEJA, NIKOLIJA, DAVID I MATILDA, kao i porodice LEKOVIĆ i OTAŠEVIĆ
Umrlica, poslato: 04.11.2024.
Nemoj plakati kada uđeš u praznu bolničku sobu i ugledaš da me nema. Nemoj plakati kada ti doktori kažu: "Pokušali smo sve." Jer zaista jesu. Nemoj. Pokupi moje krpe iz malog ormarića i onaj peškir kojim sam poslednji put obrisala umorno lice. Nemoj zaboraviti ni kaput na čiviluku. Samo nemoj plakati. Otiđi kući i naloži vatru, napravi kafu i sipaj i za mene jednu. Nisam je tog jutra popila. Ne kuni sudbinu i ne čupaj kosu, meni je dobro. One ruže u bašti, ostavljam ti u amanet. Znaš da sam ih voljela. Pazi ih, kao što si i mene. I slavu ti ostavljam. Na taj dan dođi, ispeci pogaču, donesi žito i upali svijeću. Pomoli se, sjedi i nazdravi. Tako sam i ja radila. Nemoj ni dana jednog nositi crninu za mnom. Nikad tu boju voljela nisam, znaš. Nosi boje proljeća jer ja sam to i bila. Obuci plavetnilo neba i zelenu travu, procvetalu trešnju i jagodu. Samo nemoj crno. Svijeću zapali kada možeš. Meni svjetlost ne treba jer si ti moja svjetlost koja me obasjava. Nemoj plakati. Moje ispucale ruke sad su nježne, moje bolesno srce sada je zdravo, moja sijeda kosa opet ima onaj sjaj i boju kestena. Čak ni bore više nemam. Nemoj plakati. Znam da se ljutiš jer sam otišla prerano i što se nisam borila. Ali znaj, otišla sam baš kad je trebalo. Borila sam se, ali bilo je vrijeme polaska. Morala sam poći. Ne ljuti se. I ne plači. Obiđi kuću i okućnicu kada možeš. Pokosi travu. Zasadi povrće. I novo cvijeće. Da se vidi da sam još tu. A i jesam. U tebi. Kroz tebe ja živim. Sve dok ti dišeš i ja. Sve dok se ti smiješ i ja. Samo ne plači. Jer, ja sam dobro.
Tvoja ćerka MARIJANA
Pomen, poslato: 01.11.2025.
Rano moja, tetka moja,
Godina dana prođe, a ja se i dalje nadam da ću te ponovo vidjeti.
Bol za tobom ne prolazi, ona postaje sve jača i jača.
Ne pričam glasno o tebi, ali si u mom svakom danu, mojim mislima i mom srcu zauvijek.
Često se pitam zašto? Odgovor ne pronalazim.
Ti si bila i ostala borac, stijena i moj ponos.
Ti si moja vječna rana. Zauvijek u mom srcu i mislima.
MILICA sa porodicom
Pomen, poslato: 01.11.2025.
Lijepa sjećanja na tebe ne prestaju.
mnogo nedostaješ, draga sestro!
Tvoj brat ZVONKO sa porodicom
Pomen, poslato: 31.10.2025.
Jedina moja,
Ti si bila i ostala moj heroj,ponos i ljubav. Ja vjerujem da si našla svoj mir i da si odmorila svoju čistu dušu. Dani prolaze,ali bol za tobom je sve veća. Nedostaje mi tvoj poziv,tvoja lijepa riječ i topao zagrljaj. Znam da me bodriš. Ti si rana koja ne može da zaraste.
Čuvam te od zaborava i volim beskrajno.
MILICA
Pomen, poslato: 07.12.2024.
Umrla je mlada žena. Žalost je velika.
Počivaj u miru. Neka ti je laka crna zemlja.
Tetka MIKA OTOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 05.11.2024.
Ti si naš uzor i snaga.
Volimo te zauvijek.
Hvala ti na svemu.
Tvoji MARJAN i SRĐANA
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
Draga sestro, bez pozdrava, zašto mi ode?
Toliko toga je ostalo da ti kažem, da ti odgovorim na pitanja koja su te mučila.
Nisam bez tebe ono što sam bio, ostala je praznina za život ceo.
Već me svuda tvoje slike prate, ne znam kako ću izdržati, plačem.
Do kada će suze niz lice teći?
Da li čuješ moje reči?
Zauvek će te voleti brat ZVONKO
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
Da sam znala da joj je to poslednja noć života da li bih joj nešto rekla, da li bih je zagrlila, molila da ne ide ili bih tražila da me nauči kako da živim bez nje…?
Nisam znala, kao što i danas ne znam koliko sam izgubila što je nemam, a koliko dobila što nastojim da živim tako da je budem dostojna sve dok dišem.
Majka. Život bez nje je vječita potraga za nježnošću.
Shvatih, ipak, da je otišla kako bih ja naučila kako da nježnost i ljubav podarim cijelom svijetu.
GRLIM TE U SNOVIMA I MISLIMA, SVOJOM DUŠOM ZAUVIJEK!
Tvoja MAJA
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
Mila moja,
Nismo se ovako dogovorile.
Obećale smo jedna drugoj da ćemo se družiti, smijati i najjače grliti, kao ovog ljeta, onda kada se vratiš sa tog dalekog puta.
Ne vraćaš se onako kako smo se dogovorile.
Ti si moja krv, duša moje duše, a sad si moj Anđeo čuvar.
U mom srcu je velika praznina. Mrzim daljinu, uskratila mi je mnogo šta.
Voljela sam te, volim te i voljeću te zauvijek.
Nebo se raduje, a u našim srcima je velika bol i praznina.
Putuj sa Anđelima i carstvo ti nebesko, Anđele moj.
Tvoja MILICA
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
Kako je teško i bolno reći zbogom i oprostiti se od tebe sestro naša
Živjećeš u pričama i uspomenama.
Putuj sa Anđelima, voljena naša.
Brat DEJAN i snaha DIJANA sa djecom
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
Sa dubokim bolom u srcu opraštam se od voljene sestre
Njena dobrota, smeh i ljubav ostaviće neizbrisiv trag u mom srcu.
Bila mi je veliki prijatelj, savetnik, podrška.
Hvala na svemu, draga sestro...
Oprosti mi što te više ne mogu videti, ali znaj da ću te zauvek pamtiti.
Tvoj brat ZVONKO OTAŠEVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 04.11.2024.
