Ponos naš,
VLADIMIR BOGETIĆ
Bio je to dan koji je sve promijenio. Nestali su pozivi, poruke... telefon je zaćutao. Ostala je samo tišina. Milion riječi i suza te neće vratiti. Prestalo je kucati veliko ljudsko srce, utihnuo najljepši glas. Postao si anđeo čuvar tvoje Lepotice i Ružice, naše sreće i tuge. Bićeš ponosan na nas! Trudićemo se da budemo dobri đaci, studenti, ljudi. Faliće nam tvoj zagrljaj, nježnost, razumijevanje. Praznina, biće dovijeka. Volimo te toliko da nam se srce cijepa ovih dana, ali se držimo zajedno, kao što si ti oduvijek želio. Žao nam je što nismo stigle da te još jednom zagrlimo u junu i budemo svi u jednom zagrljaju...
Zauvjek ćemo biti tvoje tri buburice.
Putuj spokojno među anđelima.
Zauvijek ćeš biti u našim srcima, volimo te.
IVANA, STAŠA i MATEA