Prošlo je 40 dana od kada nije sa nama naš voljeni brat

VLADIMIR Brankov MILOŠEVIĆ
Ponosu naš, Brate kakav se samo poželjeti mogao, stameni osloncu i vječna rano, još zamišljamo kako nas dočekuješ i svojom blagorodnom pojavom i glasom raduješ, ali ti si iznenada zauvijek otišao.
Ostale su najljepše uspomene.
Zahvalne smo što smo za tebe bile sestre koje si neizmjerno volio i poštovao, čije mišljenje si uvažavao. Naše radosti i tuge nosio si kao svoje. Nije postojao nijedan važan životni trenutak a da ga nijesi sa nama proživio.
Tvoja mudrost i tolerancija bili su nepogrešiva vodilja.
Ostaćeš naš svetionik, simbol porodičnog zajedništva kojem su nas naučili naši roditelji koji su te, nadamo se, željno dočekali tamo gdje si se preselio. Bićeš uvijek mjera ljudske veličine i vrijednosti kojoj ćemo težiti mi, naša djeca i unučad. Srećno je nebo što te ima.
Svakim danom sve tužnije ali beskrajno ponosne, Volimo te još više i jače naš Vlado.
Tvoje sestre:
SLAVKA, DRAGICA, MILANKA i GINA sa porodicama









