
VLADO
Četrdeset dana je prošlo, a čini mi se da je svakim novim danom sve
teže prihvatiti da te više nema da me dočekaš kući.
Nedostaješ u
svakom povratku, u svakom trenutku u kojem bih poželjela da si tu, u
svemu što je nekada bilo naše, a sada je samo uspomena.
Čuvaćemo tvoje ime, tvoje uspomene i sve ono što si ostavio u nama.
Možda te više ne možemo zagrliti, ali ćeš zauvijek imati svoje mjesto
među nama.
Jer neki ljudi ne odlaze onda kada ih više nema - žive kroz ljubav onih koji ih pamte.
Voli te, zauvijek,
tvoja „treća sreća“ ADRIANA






