Voljenom sinu

VUČIĆU
Vujo moj!
Najviše boli ono što se ne može vratiti - zagrljaj koji čeka, a ne dolazi, glas koji iznova čujem: "Tata"... a znam da ga više neću čuti kao prije.
Vujo moj, u svakom danu te tražim, a u meni samo praznina. Trebao si biti tu - da se smiješ, da me zoveš, da me grliš, da ljubav bude glasna kao nekad.
Nedostaje mi tvoja ljubav - ona iskrena, dječja, bez pitanja i bez kraja.
Nedostaje mi sve što si bio, i sve što si tek trebao postati.
Nosim te u srcu, ali srce boli, jer nije isto imati i nemati u isto vrijeme.
I koliko god vrijeme prolazilo, jedno ostaje isto - ja sam i dalje tvoj tata i ti si i dalje moje dijete u duši.
Otac DRAGAN











