Godina od kada nije sa nama naša voljena

ŽANA KEKOVIĆ

Draga Majko,
Pišem, jer je godišnjica tvoje smrti.
Godina, koja je trajala kao vječnost bez tebe, majko. Skoro sam imala maturu, na kojoj si jedva čekala da me vidiš. Osjetila sam u toj noći tvoje prisustvo, znala sam da me odnekud posmatraš. Nadam se da ti se dopala moja haljina, baš onakva kakvu si mi obećala da ćeš kupiti kad se vratiš iz Turske... Završila sam i maturske ispite sa svim peticama, ali ti nisi bila tu, da me nježno zagrliš i kažeš da si ponosna na mene. Zato je ova godina, sa tobom u carstvu nebeskom, bila i ostaće najteža u našim životima. Tvoje ćerke su ispunile obećanje, ostale smo i dalje odlični đaci, baš kao i prije. Htjeli smo da se tamo gore ponosiš nama, što smo tvoja djeca, a mi se ovdje ponosimo što si ti baš naša majka. Možda misliš da pretjerujem, ali često nas ljudi zaustavljaju na ulici da nam kažu kako si bila osoba najdivnijeg srca. Nedostaješ i svojim kolegama, đacima, kažu da ni učionica više nije ista bez tebe. Tata u kući najviše truda ulaže za nas dvije, a Jana i ja, kao i prije, pomalo lijene i razmažene. Zato ga voli i pazi, jer to on najviše zaslužuje. Prošla je godina, ali naša ljubav prema tebi nikada neće proći.
Danas će te obići tvoji najmiliji.
Volimo te majko.

KRISTINA, JANA i suprug DRAGO.