NAŠEM

ŽARKU - ŽAKI 🕊

Šest mjeseci je prošlo od dana kada nam je život podijeljen na ono prije i poslije tebe.
Otišao si ti, a sa tobom je otišao i dio svakoga od nas. Od kako te nema, naša kuća više nije ista. Ovih šest mjeseci prošli smo kroz najteže dane koje jedna porodica može doživjeti. Bilo je trenutaka kada nismo znali kako ćemo izdržati još jedan dan. Ostala je tišina tamo gdje je nekada bio tvoj glas, praznina tamo gdje si ti pripadao i bol koju kao porodica svakoga dana nosimo zajedno.
Nedostaješ nam u svemu.
U kući. Za stolom. U svakom razgovoru.
U svakom porodičnom okupljanju.
U svakom običnom danu.
Žaka naš, možda te više ne možemo zagrliti, čuti i vidjeti, ali ono što si bio našoj porodici niko nam ne može oduzeti. Bio si nas sin, naš brat, naš blizanac, naš dio života. Vrijeme će prolaziti, ali mi ćemo te nositi sa sobom kroz svaki naredni dan. I dok god nas bude, biće i tebe u nama. Ne postoji "navikavanje" na život bez tebe. Samo učimo da živimo sa ljubavlju i tugom koju si nam ostavio.

Volimo te, naš Žaka.
Nedostaješ nam više nego što riječi mogu reći.
Počivaj u miru, naš najvoljeniji.

Tvoja porodica - otac, majka, brat i sestra

Mom bratu blizancu

ŽARKU-ŽAKI

Pola godine pokušavam da pronađem riječi za bol koju nosim, ali takve riječi ne postoje. Postoje samo suze, uspomene i ogromna praznina koja je ostala onog dana kada si otišao. Postojali smo ja i ti od prvog dana. Dva brata. Dva blizanca. Jedno djetinjstvo, jedan život koji smo zajedno gradili i ljubav koju nismo morali dokazivati. Naša ljubav je bila čista i nikad nije imala računicu. Nismo jedan drugom bili braća zbog krvi samo - bili smo braća dušom. Bez interesa, bez uslova, bez pitanja. Kad je trebalo, ti bi za mene dao sve. Bio si brat koji je ginuo za svog brata. Takav si bio, Žaka. Imao si srce koje je bilo veće od ovog svijeta. Bio si spreman dati sebe svakome kome je trebalo. Krv bi dao čovjeku kojeg možda nikada nisi ni poznavao, samo da mu spasiš život. Može ovaj život trajati još hiljadu godina, mogu kroz njega proći milioni ljudi - ali imao si dušu kakvu ovaj svijet rijetko dobije. Od kada te nema, ni ja više nisam isti, nešto se u meni zauvijek ugasilo. Ljudi vide da živim, razgovaram, hodam... ali samo ja znam koliko je mene otišlo sa tobom. Nisam srećan otkako sam te izgubio. Tražim svjetlo, pokušavam izaći iz ovog tunela, ali još ga ne vidim. Možda će trebati mnogo vremena. Ali nosiću te sa sobom dok god budem živio jer u meni postoji mjesto koje je ostalo zauvijek prazno i koje će zauvjek nositi tvoje ime.

ŽARKO MINIĆ

Pola godine je od kad nisi sa nama, a u svemu našem si prisutan.
Šta to vrijeme liječi, i dalje nam nije jasno?!
Kad svane novi dan i dječija graja nas okruži, na trenutak se poradujemo životu sve dok opet ne shvatimo da te nema. Tada nam se srce ponovo slomi.
U svakom si mom dahu i molitvi.
Neka nam do novog susreta tvoj osmijeh bude svetionik.

Čekaj me negdje gdje nema rastanaka, brate moj!

Tvoja sestra JELENA sa porodicom

Voljenom mom

ŽARKU

Danas je šest mjeseci otkako si otišao, a meni se i dalje čini da ću te svakog trenutka ugledati, čuti tvoj glas i osjetiti tvoj zagrljaj.
Šest mjeseci učim da živim bez tebe, a nijedan dan nisam naučila kako da mi ne nedostaješ.
Najviše boli što život ide dalje, a ja bih samo još jednom da zaustavim vrijeme i vratim jedan naš običan dan, da te zagrlim, pogledam i kažem ti koliko te volim.
Tvoja poslednja stranica u ovom životu nije i kraj naše ljubavi.
Ti si u meni u svakoj uspomeni i u svakom otkucaju mog srca.

Voli te tvoja ALEKSANDRA
Danas, sjutra i zauvijek

Četrdeset dana bez tebe moj voljeni brate

ŽARKO

I dalje ne vjerujem da te nema. Otišao si bez riječi, ali si ostavio neizbrisiv trag i tišinu koja boli svakog dana. Kao moj brat blizanac, bio si moj najbliži-dio mene koji se ne može zamijeniti. Bio si neko ko me razumio bez riječi, neko bez koga je sve drugačije. S tobom sam dijelio sve, i radost i tugu, i zato je ova praznina još veća.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj misli, u svakom trenutku kada poželim da te pozovem i podijelim nešto s tobom. Teško je prihvatiti da nisi više tu, da nema tvog glasa, tvog osmjeha, o kojem pričaju pa čak i oni koji su te znali 24 sata. Sada živim sa uspomenama na nas-na djetinjstvo, smijeh i sve trenutke koje smo dijelili. To je ono što me drži i što te čuva živim u meni.
Brat si mi bio, ali i pola moje duše. Otišao si, ali ja te nosim u sebi zauvijek. Nedostaješ svakog dana, u svemu što radim i u svemu što jesam.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu i mojim mislima.
Pola mene je otišlo s tobom. Druga polovina živi da te pamti.

Počivaj u miru brate moj
TVOJ BRAT BRANKO

Navršava se četrdeset dana otkako nas je tragično napustio naš voljeni sin i brat,

ŽARKO

Bio si naša radost, naša snaga i svjetlost koja je grijala naše dane.
Tvoj osmijeh, dobro srce i vedar duh zauvijek će ostati urezani u našim mislima i srcima.
Nedostaješ nam u svakom trenutku – u tišini doma, u svakom pogledu i svakoj uspomeni.
Ostavio si prazninu koju ništa ne može ispuniti, ali i ljubav koja nikada neće prestati.
Sa tugom te pominjemo, sa suzama te tražimo, a sa ponosom nosimo uspomenu na tebe.
Počivaj u miru, anđele naš.
I zauvijek ćeš biti dio naših života i naših srca.

Živiš vječno voljen u našim srcima.
Zauvijek tvoji: otac MIJO, majka GOCA, supruga ALEKSANDRA, ćerka KATARINA, brat BRANKO i sestra JELENA