MAJI,
svaki naš dan bio je prepun ljubavi, smijeha i druženja s dobrim ljudima. Volio si nas, volio si život. Živjeli smo naš san. Bila sam najsrećnija žena na svijetu, ali si mi upravo dokazao da sve lijepo ima svoj kraj. Naš je bio neočekivan i prebrz za sve što smo zamislili.
Svaka suza iz moga oka je samo moj lični sebičluk kako ću ostatak života provesti bez tebe, tvojih dodira, pažnje, tvog osmijeha i snage koju si davao i meni i djeci. Bez tebe ja nisam ja. Trudim se da nastavim život na naš način, onako kako smo živjeli zajedno.
Dostojanstveno, odgovorno i pravedno, a u svemu samo svoja i tvoja. Znam da me gledaš i znam da si srećan i ponosan i na đecu i na mene. Simonova i Sarina sreća će ostati moj putokaz dok ne dođem tebi u zagrljaj opet.
Od kada te znam govorio si da ako nas ikad išta rastavi, čekaćeš me prvi na kapiji Carstva nebeskog i da ćemo onda zauvijek ostati zajedno, jer je život lijep, ali prolazan, a Carstvo je vječno.
I toga dana si me čekao da isplovimo, da budemo sami...
Sada spokojno plovi nebeskim morima.
I samo da znaš da naše more bez tebe nema više istu boju...
Budi mi anđeo, kao što sam ja bila ovđe tvoj.
Volim te ŽIVOTE moj! Volim te od života više i ti to znaš.
Tvoj MAJI zauvijek 🖤
