Godina...
ŽARKO PAJOVIĆ
Godina je prošla otkako nisi pored mene, a vrijeme nije ublažilo ništa.
Riječi teško mogu opisati sve što bih ti rekla. Uostalom, nama riječi nikada nijesu bile najvažnije. Razumjeli smo se u pogledu, dodiru i tišini.
Nedostaješ mi svakog dana. Nedostaje mi tvoja blizina, tvoj glas, tvoj zagrljaj, pa čak i one prazne poruke koje su nama značile više od mnogih izgovorenih rečenica i koje su imale mnogo veće značenje od bilo kojeg VOLIM TE!
Najteže su noći, kada uspomene govore glasnije od razuma. Tada najviše osjetim koliko mi fališ i koliko si mi bio SVE!
Nedostaješ dok Simona i Saru pokušavam naučiti nečemu, a fali mi tvoja snaga. Jednostavno, nedostaješ u svemu!!!
Ipak, trudim se da idem naprijed. Čuvam naše uspomene, naše vrijednosti i snove koje smo zajedno stvarali.
Snagu pronalazim u našim najmilijima i u prijateljima koji mi vraćaju sva sjećanja na tebe i na sve lijepo što smo dijelili.
Molim se samo da imam dovoljno snage da ostvarim ono što smo željeli za Simonu i Saru, da ih izvedem na put kojim bismo oboje bili ponosni.
Ti ostaješ u svakom mom danu, u mislima koje ne prolaze i u ljubavi koju vrijeme ne može promijeniti.
Dok god živim, živjeće i uspomena na tebe. I da znaš, čuvam sve što ti je bilo sveto. I još jednom:
"Sve dok dišem, ti si živ!'
Zauvijek tvoja. Amin.
Tvoj Maji 🩷
