Žekoljo naš najdraži

ŽELJKO Markov KOSTIĆ
Pokušavam da pronađem znak koji obilježava prolaznost. Onda se sjetim pjesama koje si mi pjevao, Toblerona koje si mi kupovao, prvih engleskih riječi koje sam od tebe naučila. Cup, glass, sun, bag, fork, spoon, armchair. Silence. Duša je možda cijela, možda su joj se djelovi promijenili, možda se pri svakom gubitku obnavlja. Sada razumijem da duša pomjera vrijeme, zaustavlja ga i vraća.
Nedostaješ nam mnogo! I dalje učimo da te možemo zagrliti iako te ne vidimo jer znamo da ti nas vidiš.
Vjerujem da si pronašao dom, blizak onome koji smo nas troje imali!
Festina lente - Žuri polako, bokseru.
Volimo te i čuvamo snažno, beskrajno i zauvijek, kćerka BOGDANA i supruga VERA