Mojoj voljenoj sestri

ŽIVKI DAMJANOVIĆ

Tri godine si se hrabro borila sa najtežom bitkom, nadajući se svakom novom danu, a ja sam se nadala da ćemo na kraju pobijediti.
Bila si mnogo više od sestre od tetke. Bila si dio moje duše, moje djetinjstvo, moja porodica.
Tvoja borba, tvoja hrabrost i tvoje srce ostaće zauvijek urezani u meni.
A sada, kada si otišla, ostaje mi da te čuvam u svakom sjećanju, u svakoj suzi i svakom trenutku kada mi budeš nedostajala više nego što riječi mogu opisati.
Neka ti tamo gdje si sada bude mirno, bez bola i patnje. A ja ću te ovdje voljeti, čuvati i nositi u svom srcu dok god ono kuca.

Neću ti reći zbogom, samo si otišla tamo gdje moje ruke više ne mogu da te dotaknu, ali moja ljubav do tebe će uvijek stizati.

Oprosti mi, ako nekad nije bilo dovoljno.

Zauvijek voljena. Zauvijek moja.
Tvoja „mala“ RADA VUJIČIĆ
Počivaj u miru, anđele moj