Poslednji pozdrav našem voljenom bratu i đeveru Živku, i našoj maloj anđelici Viktoriji
ŽIVKO
VIKTORIJA
Dragi naš Živko, mila naša Viktorija, kako da vam kažemo zbogom, kada srce još uvijek čeka da vas čuje, da vas vidi, da vas zagrli? Kako da prihvatimo da vas više nema, kad nam svaki dan počinje s vašim imenima i završava suzama?
Brate moj, bio si više od brata, bio si dio mene. Bio si tišina kad je sve bilo glasno, snaga kad sam slabio, i rame koje nikada nije izostalo. Tvoj odlazak je rana koja
neće zacijeliti.
Viktorija, anđele naš mali, tvoje korake još čujemo po kući,
tvoj smijeh još odjekuje kroz našu dušu. Zauvijek ćeš biti naša svjetlost, naša nježnost koju nam niko ne može uzeti.
Otišli ste jedno drugom u zagrljaj, a nas ostavili
u tišini i bolu.
Nećemo vas zaboraviti. Nikada.
Od RADOMIRA i ALEKSANDRE
