Draga naša

ŹATKA

Otišla si tiho, a za sobom ostavila tišinu koja boli.
Sa tobom je otišao najnježniji dio našeg djetinjstva, najtopliji zagrljaj i mjesto gdje smo uvijek bili voljeni bezuslovno.

Tvoje ruke su nas milovale kada smo bili mali, tvoje riječi su nas hrabrile kada smo rasli, a tvoja ljubav nas je pratila kroz život. Niko nikada neće moći da zamijeni tvoju dobrotu, tvoju brigu i toplinu koju si nam davala.

Boli što više ne možemo da čujemo tvoj glas, da osjetimo tvoju ruku u našoj i da ti kažemo koliko te volimo.
Ostale su uspomene koje ćemo nositi zauvijek i ljubav koja nikada neće prestati.

Kažu da vrijeme liječi sve, ali mi znamo da ćeš nam nedostajati dok god kucaju naša srca.

Počivaj u miru, naša najvoljenija.
Zauvijek u našim mislima, u našim molitvama i u našim srcima.

Tvoja unučad i praunučad