Posljednji pozdrav komšiji, drugu, bratu

ZLATKU
Dragi moj Šogo, teško je u ovim trenucima naći prave riječi koje mogu da opišu bol i tugu koju je ostavio tvoj prerani odlazak.
Iako svjesni ozbiljnosti opake bolesti ništa nas nije moglo pripremiti na ovo.
Neizmjerno ti hvala što si u najtežim vremenima mog života i života moje porodice bio uvijek uz nas. Nadam se da si na nekom ljepšem mjestu gdje te ništa ne boli. Ovo nije zbogom već samo pozdrav do ponovnog susreta, kada ćeš nas dočekati uz tvoj karakterističan osmijeh da nastavimo naš prepoznatljivi vozić uz "Moji su drugovi".
Počivaj u miru i odmori tvoju dobru, umornu dušu.
DAVOR VUKOVIĆ sa porodicom


