Trideset dana bez tvog glasa...
ZLATKO Tripa MOŠKOV
Teško je pronaći riječi jer riječi ne mogu opisati bol i prazninu koju si ostavio svojim odlaskom.
Ostavio si neizbrisiv trag u našim životima i pamtit ćemo te kao čovjeka toplog osmjeha, vedrog duha, čistog srca, čvrstog karaktera, iskrenih namjera...
Hvala ti za sve što si učinio za mene tokom mog odrastanja pa sve do tvog poslednjeg daha.
Mogla sam da budem tek neko u tvom životu, a ti si me prihvatio i odgojio kao svoju ćerku.
Hvala ti što si baš ti bio moj očuh i djed mojoj djeci.
Zauvijek ćeš postojati u našim životima, čuvat ćemo te u našim srcima i sjećati te se kroz priče, smijeh, uspomene i sve ono lijepo što si bio.
Počivaj u miru s anđelima.
Tvoji: ZORICA, MIKI, LAZAR, ANDRIJA i SOFIJA