
ZORAN BEČIĆ
Četrdeset pet godina išli smo rame uz rame, povezani ljubavlju, poštovanjem, tišinom i olujama koje smo zajedno preživjeli. Bio si moj muž, moj oslonac, vjerni prijatelj. Zajedno smo gradili život i dom na temeljima: poštenju, dostojanstvu i tihoj snazi koju si nosio u sebi.
Tvoj život nikada nije bio lak. Nosio si nevidljive rane, ne od stranaca, već od onih koji su trebali da te čuvaju. Čak i kada su pokušali da ti uzmu ono što ti s pravom pripada, osuđivali te i kletvama ranjavali – ostao si uspravan, sa dostojanstvom i tišinom koje su te krasile. Nikada se nisi spuštao do mržnje.
Znam šta si nosio, šta si ćutao, i danas želim da odam priznanje tvojoj hrabrosti. Nisi dopustio da zloća zamagli tvoju dobrotu. I zato ti se divim i odajem poštovanje.
Tvoje sjećanje živi u svakom kamenu naše priče, u pogledima onih koji su te voljeli, i u svemu što si stvorio svojim srcem.
Hvala ti za sve, Zorane ljubavi moja. Zauvijek ću te voljeti.
VESNA







