Lave moj, prijatelju moj najbolji...

ZORANE BEČIĆU
Bio si više od oca, bio si moj oslonac, moj uzor, snaga koja me je oblikovala.
Tvoja reč je bila zaklon, tvoj zagrljaj sigurnost, tvoj pogled snaga da idem dalje.
Ljubav koju osećam prema tebi je bez obala duboka i beskrajna kao more u kom se i suze gube, ali nikad ne presuše.
Suze mi liju kao okeani bez kraja, ali srce mi još snažnije kuca, jer si ga ti naučio kako da voli.
Tvoj život, tvoja borba i čista duša ostaju mi u amanet, da nastavimo tamo gde si ti stao, da nosim tvoje ime s ponosom i dostojanstvom sokole moj sivi, kako se bez tebe teško živi.
Zauvek tvoj sin MILAN







