TUŽNO SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE

LJUBOMIR BOŽOVIĆ
.

MILOSAVA BOŽOVIĆ
.

RAJKO BOŽOVIĆ

LIDIJA BOŽOVIĆ

Dani prolaze, ali ni jedan ne može izbrisati uspomene, ljubav i sve lijepe trenutke koje smo dijelili.

VELO sa porodicom

Navršava se 40 dana od smrti naše voljene supruge, majke i babe

PERSE BEČIĆ

Nedostaješ u svakom trenutku, u svakoj tišini i u svakom kutku doma u kojem si ostavila dio sebe. Praznina koju si ostavila ne može se riječima opisati.
S ljubavlju, ponosom i neizmjernom tugom čuvamo uspomenu na tebe.
Počivaj u miru.

U ponedjeljak, 09.11.2026. godine, porodica će posjetiti njenu vječnu kuću.

TVOJA PORODICA

Voljena naša majko i baba

PERSA

Prošlo je 40 tužnih dana.
Dani prolaze ali bol i tuga ne poznaju kraj kada izgubimo nekoga ko je bio dio nas.
Još uvijek nam je teško da prihvatimo da se život nastavlja bez tebe, da tek dolaze praznici, rođendani, porodična okupljanja i svi oni obični dani u kojima ćemo toliko željeti da si tu. Nedostaje nam tvoje prisustvo, tvoja toplina i osjećaj da smo svi na okupu.
Otišla si, ali iza tebe ostaje mnogo ljubavi, uspomena i svega onoga što si godinama utkala u naše živote i za šta smo ti neizmjerno zahvalni. Tvoja dobrota, ljubav i sve ono lijepo što si nosila u sebi nastaviće da žive kroz nas, kroz našu porodicu i sve ono čemu si nas naučila.

Počivaj u miru voljena naša.

Ćerka LJILJANA, unučad ANJA i LUKA AJKOVIĆ

PET GODINA BEZ TEBE, TATA MOJ…

MILAN - MIŠKO BULATOVIĆ

Prošlo je pet dugih godina otkako si zauvijek sklopio oči, a meni se čini kao da je bilo juče. Vrijeme prolazi, godine se nižu, ali bol ne jenjava. Svaki dan boli jednako, svaki dan nedostaješ, a nijedan dan ne prođe da ne pomislim na tebe.
Tvoj posljednji pogled i posljednji uzdah zauvijek su urezani u moju dušu. To su trenuci koje vrijeme ne može izbrisati, slike koje nosim u sebi i koje će me pratiti dok sam živa.
Najviše me boli što nijesam uspjela da te sačuvam, što nijesam mogla da zaustavim trenutak u kojem si odlazio. Razum mi govori da nijesam mogla pobijediti sudbinu, ali srce još uvijek traži način da sebi oprosti.
Pet godina živim sa tvojim odsustvom, ali ne i bez tebe, jer si u svakoj mojoj misli, u svakom otkucaju srca i u svakoj suzi koju krijem od drugih.

Nijesi umro u mojim sjećanjima, tata.
Umro je samo dio mene onoga dana kada si otišao.

Zauvijek te voli i nikada ne zaboravlja
tvoja ćerka TIJANA

Osam godina su od kada nisi sa nama

MILORAD M. ĆERANIĆ

 Iako te nema među nama, tvoje prisustvo i dalje osjećamo u svemu što jesmo i u svemu što si nas naučio.
Neke praznine vrijeme ne može ispuniti, ali ljubav, uspomene i zahvalnost ostaju trajno utkani u naše živote.
Utjehu pronalazimo u pomisli da sada, zajedno sa našom majkom, počivaš u vječnom miru.
 Hvala ti za sve što si bio, hvala ti za ljubav, dobrotu, životne lekcije i temelje koje si nam ostavio.

 Zauvijek u našim mislima, sjećanjima i srcima.

Tvoji sinovi
ZORAN, DRAGAN I MLADEN sa porodicama

Tri godine od smrti našeg dragog brata, sina, unuka, đevera, ujaka i najboljeg prijatelja

ERNADA ĆATOVIĆA

Prošle su tri godine otkako nisi sa nama, dragi naš Ernade, ali bol i praznina koju si ostavio ne prolaze.
Vrijeme prolazi, dani se nižu, ali sjećanje na tebe ostaje vječno. Nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoja dobrota i sve ono što te činilo posebnim.
Postoje ljudi koji nikada ne odlaze iz naših srca, a ti si jedan od njih. Čuvamo te od zaborava kroz uspomene, ljubav i tišinu u kojoj nam najviše nedostaješ.
Neka tvojoj plemenitoj duši dragi Allah podari lijepi Džennet, a nama snagu da živimo sa prazninom koju si ostavio.
Nikada nećeš biti zaboravljen. Dok god živimo, živjeće i uspomena na tebe.

TVOJA PORODICA 💔

Četrdeset dana od odlaska naše drage

DAJANE

Postoje ljudi čija se dobrota ne može opisati riječima, već samo osjetiti. Ti si, Dajana, bila jedna od njih. Uvijek nasmijana, blaga i nježna, sa srcem u kojem je bilo mjesta za svakoga. Naš osmijeh u teškim danima, naša vedrina, naše vrijedne ruke i veliko srce. Ništa ti nije bilo teško, a svojim prisustvom činila si i sasvim obične dane ljepšim, ne sluteći koliko će nam upravo ti trenuci jednog dana nedostajati.
Bila si naš smješko, naša vrijedna pčelica, naša Dajana.
Kakva je privilegija bila poznavati te, dijeliti sa tobom dane, smijeh i male životne trenutke. A kakva je tuga prihvatiti da ih više neće biti.
Tvoja priča među nama prerano je stala, ali želimo da vjerujemo da se nastavila negdje gdje nema bola ni rastanaka, na nekom ljepšem mjestu, dostojnom tvoje dobrote.
A nama ostaje da te tražimo u uspomenama, u svakom osmijehu koji nas podsjeti na tvoj i u tišini koju si ostavila za sobom.
Neki ljudi odu, a nikada ne prestanu da budu tu.
Zauvijek naša Dajana.

Kolektiv Centra za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku KCCG