Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodna 24h

Навршава се 40 најтежих дана откад смо последњи пут загрлили нашег драгог

VESKO OJDANIĆ
ВЕСКА (Милорада) ОЈДАНИЋА

До тог тренутка нисмо ни били свјесни колико смо јаки…
Ипак, није то ни приближно твојој снази, лавовски си се борио до задњег атома снаге, достојанствено и са осмјехом.
Ниси ти изгубио никакву битку, побио си сва очекивања и прогнозе, а нама оставио тежак, али частан задатак – да наставимо твојим путем.
Није лако, али учили смо од најбољег.
И није ово крај, срешћемо се, некад, опет, на неком љепшем мјесту и надокнадити све што нисмо стигли овдје. До тад – одмори, заслужио си.

Живиш кроз сваки откуцај наших срца.

Заувијек поносни што смо твоји:
ВИКТОРИЈА, ЈОВИЦА, ДРАГИЦА, ЈЕЛЕНА, МАЈА, МАРИНА и ВАСИЛИЈЕ

poslato: 16:57

Četrdeset dana, a bol ne prolazi… Boliš i nedostaješ, tata!

Vesko Milorada Ojdanić
VESKO Milorada OJDANIĆ

Tata, borio si se kao lav i na to smo svi ponosni. Na ovih 40 dana sećamo se svega što si nam ostavio — tvojih šala, strpljenja i onog tvog „ma biće dobro“. Bio si ribolovac, čovek sa reke — miran, svoj, i svima poznat. Znali su te i voleli, jer si umeo da saslušaš, da pomogneš i da nas nasmeješ kad je najteže. Nisi dočekao da upoznaš svoju unuku, ali obećavam — znaće ko si bio. Kažu da je „pljunuta ja“, pa će kroz nas uvek živeti i deo tebe. Fališ nam, čuvamo te u pričama i sećanjima. Srećan put — putuj i ne okreći se za nama.
Počivaj u miru, tata, deda i veliki čoveče! Volimo te!

Sin VASILIJE sa porodicom

poslato: 22:59

prethodni period

Дана 03.01.2026. године (субота) навршава се ЧЕТРДЕСЕТ ДАНА од смрти нашег драгог

 Niko Moračanin
НИКА-МАЈА Вукановог МОРАЧАНИНА

Обавјештавамо рођаке, кумове, комшије и пријатеље да ћемо тога дана у 10 часова посјетити његову вјечну кућу на мјесном гробљу у Мојковцу.

ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА
МОРАЧАНИН

poslato: 31.12.2025.

Sine moj,

FILIP VUČELJIĆ
FIĆO

Dvije godine te nema, a svaki dan je teži od prethodnog.
Bol ne slabi već raste.
Širi se i uzima sve što sam bila.
S tobom je otišao dio mene.
Bez tebe ne živim - samo trajem.
Tražim te pogledom svuda, sa nadom koja me svaki put iznova slomi.
Ne mirim se s tim da te nema.
Jedina utjeha mi je misao da nisi sam, da si sa Andrijom koji ti je bio kao brat, i da vam se pridružio i đed, tamo gdje nema bola.
Vjerujem da ste na boljem mjestu i da ćemo se opet sresti.
Do tada - nosim te u srcu koje nikad neće zarasti.

Tvoja majka

poslato: 31.12.2025.

Loading new posts...
No more posts