Voljenom tati

SVETI

Tata, već je četrdeset dana od kada si nas napustio...ponašam se kao da si tu, sa nama, čujem u sebi: tata bi ovo uradio, rekao, pomislio...
Tata, znam da si zbog jednog jako srećan, a i ja sam. Tvojim odlaskom dobila sam Željka, tačnije ti si mi ga poslao... svi koji su te dobro poznavali, znali su da ti je to bila najveća neostvarena želja.
Ostvarila ti se tata i sada možeš mirno da se odmoriš.
Sačekao si da postanemo odrasli i zreli porodični ljudi pa da nas napustiš, posebno sam ti zahvalna na tome.
Živeo si uvek časno i pošteno, uzdignute glave si koračao kroz život, bez obzira na sve nedaće kroz koje si prolazio.
Voleo si život, a i on je tebe.
Tata, hvala ti za sve što si uradio za mene, Željka i naše porodice.

Počivaj u miru.

Voli te tvoja kćerka LJILJA sa porodicom

Živote sestrin najveći

BOJANE

Umjesto zagrljaja, poljupca i pjesme sestra ti za četrdeseti rođendan sastavlja čitulju. Volio si život više nego iko. Ne postoje riječi batice moj da opišu ovo nedostajanje bol i prazninu koja je ostala. To jedino može da opiše jecaj moje duše kod tvoje vječne kuće svaki put kada me pogledaš sa one mermerne ploče i kada vidim tvoje ime uklesano…

Nijedan dan ne prođe da u glavi ne prevrnem taj prokleti februar i sudbinu koja te je uzela. Volim te cijelim bićem, moje si sunce, moj svaki dan, u svakoj si mojoj suzi, mome osmjehu, mojoj snazi i mome ponoru. Jedini si do kraja razumio moju dušu, pa i sada kada te ne vidim i ne čujem, jedino tebi povjerim sve, jer moje srce mi kaže da si tu.

Na kraju moga puta budi prvo lice koje će me dočekati i glas koji ću čuti, tada ću istinski znati da se nikada nismo ni rastali.

Dušo duše moje.

Tvoja sestra TAMARA
zet MARKO, TARA, MLADEN i BOBAN

BOJANE
srećo naša

Dani su nam teški, a poneki preteški. Danas bi slavio život, četrdeset godina života koji si toliko volio. Peti rođendan bez tebe sine. Bojaneeee, kako danas da te zagrlimo, kako rođendan da ti čestitamo.

Mnogo se toga promijenilo sine. Nema više torte, nema svjećica, ali mi ti danas kao i svakoga dana palimo svijeće čiji plamen ljubavi gori u vječnost i niko ga nikada ne može ugasiti.

Živimo bez tebe, ali uvijek sa tobom, jer rastanka nema i mi nikada nećemo shvatiti i prihvatiti da nijesmo zajedno. Ali svakoga dana mi sve više osjećamo da nam šalješ neke znake i vjerujemo da to nije slučajnost, znamo da sve vidiš, čuješ, da si ponosan na nas i da nam daješ neopisivu snagu u ovim teškim trenucima.

Željo naša, tugo naša.
Sve, sve nas boli za tobom…

Tvoji neutješni roditelji,
NADA i BORO