Voljenom tati

SVETI

Tata, već je četrdeset dana od kada si nas napustio...ponašam se kao da si tu, sa nama, čujem u sebi: tata bi ovo uradio, rekao, pomislio...
Tata, znam da si zbog jednog jako srećan, a i ja sam. Tvojim odlaskom dobila sam Željka, tačnije ti si mi ga poslao... svi koji su te dobro poznavali, znali su da ti je to bila najveća neostvarena želja.
Ostvarila ti se tata i sada možeš mirno da se odmoriš.
Sačekao si da postanemo odrasli i zreli porodični ljudi pa da nas napustiš, posebno sam ti zahvalna na tome.
Živeo si uvek časno i pošteno, uzdignute glave si koračao kroz život, bez obzira na sve nedaće kroz koje si prolazio.
Voleo si život, a i on je tebe.
Tata, hvala ti za sve što si uradio za mene, Željka i naše porodice.

Počivaj u miru.

Voli te tvoja kćerka LJILJA sa porodicom

Živote sestrin najveći

BOJANE

Umjesto zagrljaja, poljupca i pjesme sestra ti za četrdeseti rođendan sastavlja čitulju. Volio si život više nego iko. Ne postoje riječi batice moj da opišu ovo nedostajanje bol i prazninu koja je ostala. To jedino može da opiše jecaj moje duše kod tvoje vječne kuće svaki put kada me pogledaš sa one mermerne ploče i kada vidim tvoje ime uklesano…

Nijedan dan ne prođe da u glavi ne prevrnem taj prokleti februar i sudbinu koja te je uzela. Volim te cijelim bićem, moje si sunce, moj svaki dan, u svakoj si mojoj suzi, mome osmjehu, mojoj snazi i mome ponoru. Jedini si do kraja razumio moju dušu, pa i sada kada te ne vidim i ne čujem, jedino tebi povjerim sve, jer moje srce mi kaže da si tu.

Na kraju moga puta budi prvo lice koje će me dočekati i glas koji ću čuti, tada ću istinski znati da se nikada nismo ni rastali.

Dušo duše moje.

Tvoja sestra TAMARA
zet MARKO, TARA, MLADEN i BOBAN

BOJANE
srećo naša

Dani su nam teški, a poneki preteški. Danas bi slavio život, četrdeset godina života koji si toliko volio. Peti rođendan bez tebe sine. Bojaneeee, kako danas da te zagrlimo, kako rođendan da ti čestitamo.

Mnogo se toga promijenilo sine. Nema više torte, nema svjećica, ali mi ti danas kao i svakoga dana palimo svijeće čiji plamen ljubavi gori u vječnost i niko ga nikada ne može ugasiti.

Živimo bez tebe, ali uvijek sa tobom, jer rastanka nema i mi nikada nećemo shvatiti i prihvatiti da nijesmo zajedno. Ali svakoga dana mi sve više osjećamo da nam šalješ neke znake i vjerujemo da to nije slučajnost, znamo da sve vidiš, čuješ, da si ponosan na nas i da nam daješ neopisivu snagu u ovim teškim trenucima.

Željo naša, tugo naša.
Sve, sve nas boli za tobom…

Tvoji neutješni roditelji,
NADA i BORO

Dana 09.08.2026. navršava se tužnih dvije godine od smrti naše majke i četrdeset godina i dva mjeseca od smrti našeg oca

DUŠANKE TOMANOVIĆ

rođena Vojvodić

DANILA TOMANOVIĆA

Čuvamo Vas od zaborava.
Uspomena na Vas i Vaš častan život su naše zvijezde vodilje.

Zauvijek u našim srcima,

Vaši
VIOLETA I VESELIN

Navršavaju se dvije godine od kada nije sa nama naš voljeni suprug i otac

MILORAD PEROVIĆ

Ostala je bol i praznina koja će vječno trajati, ali i lijepa sjećanja i uspomene koja su ostala zauvijek u našim mislima i vječna iskrena ljubav u srcima koju smo međusobno njegovali.
Život smo živjeli mirno, bili podrška i oslonac jedni drugima i mislili i željeli da što duže tako trajemo, ali sudbina je imala neki drugi plan.
Otgrnula je tebe od nas i ostavila nas da živimo vraćajući slike i lijepe uspomene na sve što smo imali.
Kroz život nastavljamo sami, ali ponosni što je čovjek sa najvećim ljudskim vrijednostima, najčistijim i najiskrenijim srcem bio baš naš.

Nedostaješ sada, nedostajaćeš zauvijek.

Tvoji ANA, ALEKSANDRA i ALEKSA

Voljeni naši

MARTA
DRAGOVIĆ MILOŠEVIĆ

01.02.1941 - 09.08.2021.

SLOBODAN
MILOŠEVIĆ

23.11.1941 - 19.11.2004.

Roditelji moji…
Danas vam svijeće palim,
za duše koje nebo čuva
za majku i oca mog,
za dvije ljubavi koje kraj mene više nema.
Majko, hvala ti za svu ljubav, nježnost i toplinu koju si mi pružala.
Oče, hvala ti za svu snagu, dobrotu i sigurnost koju si nam dao.
Vaša ljubav još me grije.
Vaš osmijeh još me prati iako niste kraj mene vaša ljubav neće nestati.
Počivajte u miru voljeni moji.

Sin ZORAN, unuke ANĐELA i ANDRIJANA MILOŠEVIĆ

Pola godine je od smrti NAŠE MAJKE i 10 godina od smrti NAŠEG OCA

FATIMA
KOVAČEVIĆ

DRAGO
KOVAČEVIĆ

Vrijeme je stalo, zarobljeno u bolu, otkako ste otišli.
Nedostajete zauvijek, u svakom trenu, tišini i svakom damaru.
OVA LJUBAV JE SAM ŽIVOT.
Sijajte u tišini nebeskog mira i čuvajte nas.
VOLIMO VAS.

Vaši: JADRANKA, TANJA, NAĐA i VIKICA

40 dana bez mog voljenog brata

NIKOLE RAKOJEVIĆA

Bio si mi utočište i primjer. Moj najbolji prijatelj.
Jedini za koga sam bila sigurna da bi stao ne pored mene, već ispred mene – spreman da primi svaki udarac, pretrpi svaki bol i podnese svaku muku, da ja ne bih ništa ni primjetila.
Ne postoji niko ko može da zamijeni tvoje mjesto.
Znaj da, kada se svi opet sretnemo, ja ću, kao i uvijek, biti prva koja će ti pritrčati u zagrljaj, a ti ćeš stajati širom otvorenih ruku i čekati me. Do tada, znam da ćeš me čuvati kao što si i ovdje, a moja će ljubav čuvati tebe, jedini moj Nikola.

Carstvo ti nebesko i vječni spomen!

S neizmjernim nedostajanjem,
tvoja sestra NIKOLINA

Пола године је од како није са нама наша драга мајка, свекрва и баба

ВУКИЦА Владова БАЈКОВИЋ

Твоја племенита, напаћена душа и частан живот заслужују поштовање и сјећање.
С љубављу те помињемо, по добру памтимо и у срцу носимо.
Почивај у миру драга наша мајко и знај да никад нећеш бити заборављена.
Хвала ти за сву љубав и жртву коју си поднијела за нас!
Нека те у тишини вјечног мира прати наша љубав, јача од времена, јача од заборава.

Вјечна ти слава и хвала добра наша мајко.

У недјељу 9. августа 2026. године, твоји најмилији ће посјетити твоју вјечну кућу у селу Грађани.

ТВОЈА ПОРОДИЦА