NAŠA

NINA

Godina prođe a dan nikad.....
Otišla si prerano i prebrzo, ali si ostavila dubok trag ljubavi i pjesme, da traje dok smo živi.
Tvoja vesela priroda i ona posebna harizma kojom si sve oko sebe očaravala i danas se pominju i pominjat će se zauvijek.
Toliko smo zajedničkih planova imali i maštali o budućnosti koja je bila pred nama, ne znajući da je Bog za tebe imao drugačiji, bolji plan.
Anđele naš, nedostaješ nam... da se smijemo s tobom, da pjevamo s tobom, da još jednom budemo svi zajedno.
Ljubav nikad ne umire.
Do sljedećeg susreta, voljena naša..."Hristos vaskrse".

Tvoji
sestra JELENA, zet MARKO

Godina dana je od kad si otišla naša

NINA

Godina prođe od kad te anđeli uzeše kod sebe rano naša.
Godina prođe a mi još uvijek ne možemo da prihvatimo život bez tebe.
Nedostaješ nam u svakom trenutku u svakoj radosti u svakoj tuzi. Nedostaješ nam za stolom, u našim razgovorima, na porodičnim okupljanjima.
Ostavila si za sobom neizmjernu prazninu ali i neprocjenjivo bogatstvo ljubavi, uspomena, osmijeha i trenutaka koje čuvamo u srcima dok god živimo.

Najviše boli što je tvoja Angelina ostala bez majčinog zagrljaja ali ćemo je kroz njen cijeli život učiti da upozna njenu mamu kakva je bila – posebna, nježna, vedra, vesela i puna ljubavi za svakog.

Anđele naš čuvaj nas sve odozgo,
vole te i za tobom vječno tuguju tvoji:
otac ZORAN, majka SANJA, sestra JELENA i brat VLADAN

Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog supruga i oca

VOJINA Nikole KOSOVIĆA

Četrdeset dana je prošlo otkako si otišao, a nama je i dalje teško povjerovati da te više nećemo vidjeti, zagrliti i osjetiti sigurnost koju si nam pružao.
Bio si naš dom, naša sigurnost i naša snaga.
Kao suprug, otac i čovjek cijeli svoj život, nesebično si davao nama. Brinuo si o svojoj porodici, stvarao za nas i uvijek želio da nam bude dobro.
Hvala ti za svaki dan koji si nam podario, za svu ljubav, brigu, žrtvu i sigurnost koju si nam pružao. Hvala ti što si nam bio oslonac i što si nas svojim životom učio pravim vrijednostima.
Tvoja ljubav i sve što si nam ostavio, živjeće u nama dok god živimo.
Nedostajaćeš nam više nego što riječi mogu reći.
Zauvijek ćemo te voljeti, zauvijek ćemo ti biti zahvalni i zauvijek ćemo biti ponosni što smo bili tvoji.

U nedelju, 13. septembra u 10 časova posjetićemo tvoju vječnu kuću, u krugu uže porodice.

TVOJA SUPRUGA, ĆERKA i SIN

Voljenom đedu

MIODRAGU ĆETKOVIĆU

Proletjele su dvije decenije otkako nisi sa nama, ali sjećanje na tebe i tvoje bezbrižno krilo u kojem si me čuvao dok sam bila mala ostaje zauvijek živo.
Mnogo mi nedostaješ u svemu što je život donio za ovih dvadeset godina.
I dalje si moja omiljena tema i dio svakog mog dana, a danas tvoju dobrotu oživljavam kroz priče svojoj ćerki, ponosna što u njenom odrastanju živi dio tebe.
Čuvam te od zaborava, vječno zahvalna za sve što si bio i ostao u mom životu.

Tvoja unuka TEA

Voljeni đede

MIODRAG ĆETKOVIĆ

Dvadeset godina je prošlo, a tvoj lik, osmijeh i dobrota i dalje žive u mom srcu.
Bio si moj najbolji i najdivniji đed, moja sigurnost, moja radost i jedna od najljepših uspomena mog djetinstva.
Uvijek si mi s ljubavlju brao smokve i donosio ih meni. Od kada te nema, smokve više ne jedem ...jer nijedna više nema ukus kao one koje si ti brao. U njima mi nedostaješ ti, tvoje ruke i ljubav kojom si ih davao.
Dvadest godina bez tvog zagrljaja, a ipak nijedan dan bez uspomene na tebe.
Vrijeme prolazi, ali ljubav prema tebi ne prolazi nikada.

Počivaj u miru moj najdraži đede.

Tvoja ujuka MILICA

Dragom đedu

MIODRAGU ĆETKOVIĆU

Imala sam samo četiri godine kada si sklopio oči, premala da shvatim koliki dio mog srca odlazi sa tobom. Danas poslije dvadeset godina, ne sjećam se tvog glasa, ali u sebe nosim tvoju krv, tvoj lik u pričama i toplinu za koju znam da si mi je ostavio.

Nisi stigao da me gledaš kako odrastam, ali ja odrastam znajući ko si bio.

Voli te tvoja unuka ANJA, zauvijek

TATA

Odavno nijesam izgovorila riječ "tata" a tako mi nedostaje da je izgovorim i da znam da si tu.
Dvadeset godina je prošlo, a nijedan dan da ne pomislim na tebe, da te ne potražim u mislima za neki prećutni savjet, za tvoj zagrljaj i osjećaj da će sve biti dobro.
Bio si moj oslonac, moja sigurnost i moja snaga.
Od kad te nema, ništa nije isto. Vrijeme prolazi ali ljubav i čežnja ne prestaju. I dalje te tražim u svojim najbitnijim trenucima i patim za tobom u tišini.

Nedostaješ mi, tata.

Zauvijek tvoja ćerka DRAŽENKA

Voljenom ocu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Dvije godine prođoše od kako si otišao na neko bolje mjesto, a meni se i dalje čini da ću čuti tvoj glas, vidjeti tvoj osmjeh i osjetiti tvoj zagrljaj.
Vrijeme prolazi ali moja ljubav i tuga za tobom ne blijede.
Nosim te u svakom svom danu, svakoj misli, uspomeni i srcu gdje ćeš zauvjek imati posebno mjesto.
Nedostaješ mi za svaki važan trenutak, razgovor, savjet i za sve ono što bih danas poželjela da ti kažem.
Tvoj život i dobrota nisu nestali tvojim odlaskom, živiš u pričama koje pričam o tebi.
Nastavljam tvojim stopama hrabro, ponosno sa ljubavlju u srcu.

Voli te i čuva od zaborava tvoja Nane!

Tvoja ćerka ALEKSANDRA MIHAILOVIĆ

Voljenom ocu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Tata kako dalje bez tebe?
Dvije godine prolaze, ali još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj važnoj odluci i u svakom trenutku kada poželim da čujem tvoj glas i tvoj savjet.
Ostavio si iza tebe veliku prazninu i teret koji nije lako nositi.
Trudim se da budem jak, baš onako kako bi ti želio, ali postoje dani kad mi samo jedno treba - da si tu.
Tata, život ide dalje, ali bez tebe ništa više nije isto.
Čuvam te u srcu, ponosim se tobom i voljeću te dok god živim.

Nedostaješ mi tata. Zauvijek.

Tvoj VESKO

Voljenom ocu

DIMITRIJU ILIĆU

Dan za danom ide, a ni jedan bez sjećanja na tebe i tvoju plemenitu dušu.
I nakon dvije godine ti si i dalje tu.
Vrijeme je odnijelo dane ali nije moglo odnijeti tebe.
Ostao si u našim uspomenama, u neizgovorenim riječima, u svemu što jesmo.
Neke ljubavi ne poznaju kraj, samo se pretvore u tišinu koja zauvijek boli. Meni ostaje da te čuvam u svojim mislima, molitvama i uspomenama.

Volim te i čuvam od zaborava.

Ćerka BOJANA

Dragom suprugu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Kako ići dalje bez tebe ... Dvije godine prođoše, ali još uvijek tražim način da prihvatim da te nema.
Kažu da život mora da ide dalje... Ide, ali nije isti.
Ustajem svakog jutra, živim, smijem se ponekad, ali u meni uvijek postoji jedno prazno mjesto koje pripada samo tebi.
Ne idem dalje zato što sam te zaboravila, već zato što moram da živim sa svime što si mi ostavio - ljubavlju, uspomenama i godinama koje smo zajedno proveli.
Možda vrijeme nauči srce da manje boli, ali nikad neću naučiti dušu da zaboravi.
Počivaj u miru, dok god živim, dio mene će živjeti sa tobom.

Nedostaješ mi svakog dana.

Tvoja supruga ŠAĆA

Dana 13.09.2026. godine, navršava se 40 dana od kako nas je napustila naša voljena

POLKA Rajova MIJOVIĆ

rođena Klikovac

Ostavila si neizbrisiv trag u našim dušama.
Beskrajno ponosni i zahvalni što smo te imali.
Počivaj u miru pored svog sina Vlatka, a mi ćemo vas čuvati od zaborava.

Šira rodbina će u nedelju, 13.09.2026. godine u 9 časova posjetiti njenu vječnu kuću i odati joj pomen.

PORODICA MIJOVIĆ

Tri godine bez tebe

DAVIDE

Tri godine... a kao da je juče bio dan kada nam se život zauvijek promijenio.
Tri godine otkako dio našeg srca živi tamo gdje si ti.
Nedostaješ nam sine, nedostaješ svom bratu.
Ove godine trebao si zajedno sa bratom da završiš osnovnu školu, proslavite svoju polumaturu. Ali život je htio drugačije.
Dan polumature ostao je naš najteži i najtužniji dan jer smo još snažnije osjetili koliko nam nedostaješ. Tvom bratu posebno, jer nikada nije bio usamljen kao tog dana.
A onda je došao Septembar... mjesec u kojem ste trebali zajedno da krenete u srednju školu... Koliko želimo da si tu... život je napisao najtežu priču.
Nedostaješ nam dok god živimo.
Čuvamo uspomenu na tebe srećo i tugo naša.
Počivaj u miru Daki.

MAMA, TATA i BRAT

Četrdeset dana je od smrti našeg voljenog brata i šure

BOŠKA - BOBANA PEROVIĆA

Moj Bobo, ne mogu da se pomirim sa istinom da te više nema, da te nikad više neću dočekati, poljubiti i zagrliti.
Ne damo te zaboravu rode moj da ti se približi, a tvoj odlazak je rana koja neće nikada prestati da nas boli.
Čuvaću te u srcu dok sam živa kao najljepšu uspomenu.
Bićeš uvijek voljen i nikad zaboravljen. Neka te anđeli čuvaju i blaga Marija koja nam te povede.
NEDOSTAJEŠ PUNO!

Sestra ANA i zet STEVAN JOVANOVIĆ

Godinu dana bez naše kolegenice

NINE

Godina je prošla od kada si otišla, a nama se još uvijek čini da ćeš svakog trenutka doći, nasmijati nas svojim vedrim duhom, donijeti dobro raspoloženje i zapjevati onako kako si samo ti znala.
Teško je prihvatiti da više nećeš ući na vrata, da nećemo čuti tvoj glas i osmijeh koji je unosio radost među nama.
Vrijeme prolazi, ali uspomene na tebe ostaju.
Ostaje tvoja dobrota, vedrina, pjesma i tvoj anđeoski lik koji ćemo zauvijek nositi u srcu.

TVOJE KOLEGE:
MILANKA BUMBIĆ, JELENA BOJIĆ, ANA PEKIĆ, JOVANA PRELEVIĆ, MILAN STRUGAR, DEJAN AČKOVIĆ, SAŠA KOJIČIĆ, RADOVAN BRAJOVIĆ, MILAN DRAKIĆ I BRANISLAV VUKOVIĆ

MILO BOŽOVIĆ

Tata moj, uvijek si mi pričao "Sine sve teške momente drži čvrsto u sebi, digni glavu i idi naprijed bez obzira koliko teško može da ti bude". Prošlo je 40 dana kako ja sebi ovo govorim svaki dan, i shvatio sam zašto si mi to pričao, ne zbog toga da bih bio nedodirljiv, već da bih sačuvao sve voljene oko sebe baš onako kako si ti to radio do poslednjeg dana.
Nedostaješ mi Santrače moj, iz dana u dan sve više i više. Tu si mi u sjećanjima, srcu i duši, za mene živjećeš zauvijek, nikad u sjećanjima mojim izbledeti nećeš!

Tvoj sin MLADEN

MILO BOŽOVIĆ

Prošlo je i tih prvih 40 dana dragi deda, prihvatanje realnosti još nije došlo na red, još uvijek si tu, sa nama, brineš, pitaš.
Oćekujemo te u svakom momentu da ćeš doći da nas zagrliš i potapšeš po ramenima sa osmjehom zbog sjećanja na svoju mladost kad nas ugledaš.
Svjesni smo da će osjećaj nedostajanja iz dana u dan biti sve jači, pogotovo u lijepim trenucima u budućnosti koji nas čekaju, ali znaj uvijek ćeš biti sa nama kroz naša sjećanja, ljubav i razmisljanje o tebi, volimo te.

Tvoji JOVAN i DEJA

Dvije godine su otkada nije sa nama

BORISLAV-BORO POPOVIĆ

Sa ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.
Nedostaješ u svakom danu, radosti i svakoj tišini.
Zauvijek dio nas, naših srca i uspomena.

Nedostaješ beskrajno.

Tvoji: CANA, SNEŽA, LOLO, NIKOLA, VLADO, LUKA, SANJA i RATKO

Voljeni naš,

RAJKO DELIĆ

Prošlo je šest mjeseci otkako nisi sa nama, a bol i praznina koju si ostavio i dalje su isti.
Nedostaje nam tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoja riječ i tvoje prisustvo.
Nedostaje nam da te vidimo, čujemo i zagrlimo.
Mnogo toga bismo danas dali za još jedan razgovor, još jedan zagrljaj i još jedan trenutak sa tobom.
Teško je prihvatiti da više ne možemo da te pozovemo, da ti ispričamo nešto, i kažemo ti koliko te volimo.
Živiš kroz nas, kroz naše uspomene, kroz svaku tvoju riječ koju pamtimo i kroz ljubav koju ćemo zauvijek nositi u sebi.

Supruga MILENA, sin VUK i ćerke MARIJA, MAŠA i SARA