Srećo naša
BOJAN BOJIČIĆ
Četiri duge godine bez tebe sine i pitanje zašto smo ovo doživjeli i kako preživjeli. Ali naša misao smrt ne može
da shvati… to nije kraj. Možda si negdje otišao, ali sigurno nisi nestao. Za nas nisi ni uspomena, ni sjećanje,
ti si naš život, svako naše jutro, dan, noć, naša nesanica.
Tužni smo ti srećo naša, naše oči umorne su, naše srce zaleđeno, zato nam bar u san dođi, da nam oči otvoriš,
da nam srce otopiš.
Tuga i bol je dio naših života, ali i ponos i čast što smo te takvog imali jer "svak je rođen da
po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka".
Život se sa nama poigrao sine
Nekad tako srećni bili
A sad tužni sine mili.
Tvoji neutješni roditelji
NADA i BORO