Dana, 14.08.2026., navršavaju se tri godine od kad nas je napustio suprug i otac

MILENKO-MENKI VUKANOVIĆ
Luča jutarnja i dalje se rađa,
Na kralja odijelo stavlja, na prosjaka prnje,
I sitna je suza čovječja ne pogađa,
Prosipa med i otrov, ružu i trnje.
Plemenitog bez hvale, ko i prije ćutljivog
U Zvjezdano gnijezdo te je Smrt predala,
Ostavio si, da u sebi tvoj lik vide,
Četiri odraza iz ogledala.
Ostavio si nam još, čudnog li dara!
Prazninu bezimenu, što od ničega sve stvara!
Ko može tebe ikad tražit' među mrtvima?
Kad iskra tvoja ovako u nama prebiva!
Tvoji supruga BRANKA, sinovi MILOVAN i MIODRAG i ćerke ANASTASIJA i ANDREA





























