Navršava se četrdeset dana od kako je vječnim snom zaspao moj tajo

MILORAD VUJOVIĆ

Koliko god bila svjesna da slijedi naš tužan rastanak i koliko god sam mislila da sam jaka, na pomisao da te zauvijek gubim nijesam bila spremna.
Izgubila sam se u vrtlogu emocija. Dobro moje, hvala ti na svemu, na lijepim uspomenama, na primjerima kako treba koračati kroz život dostojanstveno i uzdignute glave.
Tajo moj, koliko je čestitosti, plemenitosti, poštenja, ljubavi i humanosti u samo jednom čovjeku bilo- TEBI- da se ponose generacije!
Sa ponosom ću uvijek i zauvijek pričati o tebi i tvojim dobrim djelima. Samo dobri divni moj zašto si prećutao da će rastanak sa tobom ovoliko da boli!
Volim te i voljeću te uvijek i zauvijek.

DOBRO MOJE!

Tvoja ponosna MARINA, zet PEĐA, unučad MITAR, STAŠA i DANILO

40 dana je od kako si zaspala u Gospodu majko, bako i tašto

LJEPOSAVA ANĐELIĆ

rođ. Rakočević

Vrijeme prolazi a tuga ne jenjava. Mnogo nam nedostaješ. Samo je vjera utjeha da tvoja duša sada počiva u Božjem naručju, đe nema bola, tuge ni uzdaha nego vječni život.
Svaku noć pred spavanje uzmem telefon, gledam tvoje slike, i video snimke da čujem tvoj glas. U tim trenucima tuga i ljubav se spoje, suze krenu al osjećam neki mir, kao da si kraj mene, kao da mi šapućeš: " Lako... sa tobom sam ".
Majko bila si stub kad je bilo najteže, ona koja je tiho i strpljivo nosila sve, pa i bolest si dostojanstveno podnijela. Tvoji unuk i unuka će te zauvijek nositi u srcu, za njih si bila brižna baka puna beskrajne ljubavi, znala si ih uvijek nasmijati.
Teško je majko miriti se sa tvojim odlaskom, ali opet kažem da mi je utjeha što vjerujem da te Hristos koji je Vaskrsenje i Život primio u svoje naručje.

Počivaj u miru plemenita dušo.

Tvoja: ćerka ANKA, zet VESELIN, unuk JEVTO, unuka BOJANA