40 dana je od kako nije sa nama naš voljeni

RADIVOJE RADULOVIĆ

Otišao si tiho kako si i živio, a ostavio veliku prazninu, ali i veliku ljubav i ponos što si naš.
Sada kada ste svi zajedno odmarajte i budite nam srećni tamo negdje, a u našim srcima ćete živjeti vječno.

Veliku zahvalnost dugujemo svima koji saučešće izjaviše lično ili to učiniše putem telegrama ili telefona.
Veliko hvala našim dragim komšijama, porodici, kumovima i prijateljima koji su uvijek uz nas.

U nedelju, 20.09. u 10 časova ćemo posjetiti njihovu vječnu kuću.

Tvoje: SEKA, MARA i DRAGANA

Navršava se 40 dana od kako je prestalo da kuca plemenito srce našeg voljenog supruga i oca

FILIPA Markovog VUJOVIĆA

1945 - 2026.

Svaki dan bez tebe je surovo podsjećanje na to koliko te volimo i koliko nam zapravo nedostaješ. Nedostaje tvoja ljubav, podrška, toplina, posvećenost, vedrina i životna energija koju si tako nesebično dijelio. Svjesni smo da život bez tebe više nikada neće biti isti, ali da njime moramo koračati dalje dostojanstveno, hrabro i pošteno, baš onako kako si i ti to činio i kako bi želio.

I baš u najtežim momentima bola zbog tvoje smrti, uvjerili smo se da si tvojim časnim životom zaslužio samo najljepše riječi koje mogu krasiti čovjeka, kojih smo čuli bezbroj tokom tvog ispraćaja na vječni počinak. Zbog toga smo zahvalni svima koji su nam na bilo koji način uputili izraze saučešća i uvjerili nas da nismo sami u ovom teškom periodu.

Ujedno obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da ćemo 19. septembra u 10h posjetiti njegovu vječnu kuću na gradskom groblju Gvozden-brijeg u Baru još jednom prizvati najljepše uspomene na našeg voljenog Filipa.
Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.

Supruga DARINKA i sin BOJAN

40 dana prođe bez mog voljenog oca

FILIPA Markovog VUJOVIĆA

Dovoljno dugih 40 dana da shvatim da ne postoje riječi u koje mogu stati sva osjećanja i koje mogu opisati koliko mi nedostaješ, ali i 40 buđenja koja donose bolno podsjećanje da te više ne mogu zagrliti i osjetiti svu toplinu tvoje ljubavi. Sa tobom je zauvijek otišao i dio mene, onaj razdragani i djetinji dio čiji gubitak samo smrt roditelja može izazvati.

I pored toga, sa mnom si u svemu, u svakoj misli, riječi, poslu, postupku ili namjeri, uz stalno podsjećanje na sve ono plemenito i časno čemu si me učio. Hvala ti za sve - za vaspitanje, ljubav, pažnju, strpljenje, za svaku životnu lekciju, savjet i nauk kako da pokušam da pratim tvoje stope i budem ono što je najteže u ovom tegobnom svijetu - čovjek. I baš zbog toga sam ti se divio, zbog lakoće sa kojom si uspijevao da budeš čovjek u nerijetko teškim životnim okolnostima.

Ako su djeca zaista ovozemaljski trag roditelja kao što kažu, trudiću se i dalje da tvoj trag odiše čovještvom, čovječe najvećeg plemenitog srca.

Počivaj u miru voljeni moj oče.

Tvoj sin BOJAN

Voljenom ocu, đedu, puncu

MLAĐENU BOŠKOVIĆU

Mnoge borbe smo dobili zajedno ali ovu nijesmo uspjeli. Sve nam se čini da si samo na kratko otišao, da ćeš se vratiti da ćemo te ugledati na našim vratima.
Svima si davao primjer kako se hrabro korača kroz život posut trnjem i uvijek pun optimizma sa osmjehom na licu.
Ostale su nam uspomene tvoje šale, vedar duh, savjeti i sve ono što si svojim životom ugradio u nas ostavio neprocjenjivo nasljeđe, a to je da budemo pošteni, čestiti, vrijedni i dobri ljudi.
Nedostaju nam tvoji pozivi kojih je bilo više u toku dana, a posebno tvom Andru kad dođe iz škole da ga pitaš kako je bilo… sve si nas naučio dekice, a posebno matematiku "hvala ti".
A sada nastavi sa našom Jelom da učiš Anđelu i Filipa onako kako si ti to samo znao.

Zauvijek ćeš biti u mom srcu Tajo moj, nikada neće proći dan da mi ne zafališ, hvala ti na svemu.
Odmori se počivaj u zasluženom miru.

Tvoji ćerka MARIJA, zet BELI, unučad MATIJA, MILENA i ANDRIJA RUTOVIĆ

Pola godine je od kada se upokojio naš

JAGOŠ Nikičin BULATOVIĆ

1957 - 2026.

Dragi Jago, pokušavamo da se naviknemo na život bez tebe.
Teško je, ali utjeha nam je tvoj častan život i tvoja ljubav prema nama.
Moramo dalje, naš Lazar - duša tatina, kako si ga zvao - postaće dobar čovjek, naći svoju sreću i uvijek biti ponosan na svog oca.

Počivaj u miru, bez bolova i muka, u tvojim Rovcima za kojima si izgarao i u kojima si uvijek bio srećan.

PORODICA